Nina...
Ti si danas bila moj jutarnji pupoljak.
Bio sam u pravu što se tebe tiče. Sve su tvoje obrane, pale u prvih 10 minuta. Zamirisala si... a tvoj miris je jos uvijek ispunjava moju sobu.
Ispila si moje sokove i dala mi da penetriram tvoj svijet. U tvojim sam očima sad velik. Nešto najbolje šta ti se dogodilo u posljednjih par godina. Nevjerojatno si bila elastična i čvrsta... a opet.. .tako mlada. Jedva osamnaest godina. Nisi imala praktičnog znanja no imala si veliku želju da naučiš to isto. Ne znam koliko ćeš toga moći naučiti jer ovaj Don Juan ima teoriju o dvaput je dvaput i nema više od toga. Pokušat ću ti prenijeti čim više znanja slijedeći tjedan, jer će to biti zadnji put. Znam, biti će teško... teško je i meni, no ne želim riskirati da se pojave osjećaji veći od ovih koje sada osjećam prema tebi kao ženi.
Budi mi dobro, cvijetiću moj... Uživaj u životu... jer fakat si nešto prekrasno. Nešto što će neki sretnik jednog dana dobiti, za stalno.
Volim te.
